tacno.me
tacno.me
Naslovna

Društvo

Internacionalni hor "Zima" iz Bara pjeva na 16 jezika i okuplja ljude sa raznih strana svijeta

Hor "Zima" iz Bara već više od decenije okuplja muzičare različitog porijekla koji zajedno pjevaju na 16 jezika, gradeći zajednicu u kojoj nacionalnosti nisu važne.

04. oktobar 2026. 20:31
Fotografija uz vijest: Internacionalni hor "Zima" iz Bara pjeva na 16 jezika i okuplja ljude sa raznih strana svijeta

Varvara Lojko je prije 18 godina došla u Bar, gdje je izgradila život i umjetničku zajednicu - hor "Zima" koji briše granice različitosti i niže uspjehe, povezujući muzičare. Sve je počelo prije više od deceniju iz velike ljubavi prema muzici, a Lojko ističe da kultura nije lokalna pojava i ne završava se na geografskim granicama.

U Baru, gradu u kojem je svaki šesti stanovnik strani državljanin, hor "Zima" okuplja ljude iz različitih zemalja. Njihove nacionalnosti su vremenom postale manje važne od zajedničkog rada: slušaju jedni druge, uče i pjevaju na 16 jezika.

Dirigentkinja Varvara Lojko kaže da je suština hora biti dio nečega većeg, a ne izgubiti sopstveni glas. Nakon godina zajedničkih proba i nastupa, članovi su toliko navikli na razlike da ih gotovo i ne primjećuju, a hor osvaja priznanja i nagrade.

Prema Popisu stanovništva iz 2023. godine, u opštini Bar živi 7.534 strana državljana, što čini 16,4% stanovništva. Lojko, koja je iz Rusije, kaže da je u "Zimi" porijeklo prestalo da bude važno jer su napravili zajednicu.

"Ovo je moj grad. Ne u smislu pripadanja ili vlasništva, već u smislu moje odgovornosti prema njemu, vezanosti za ljude koji ovdje žive i želje da mu vratim makar dio onoga što je on dao meni," kaže Lojko.

Iako je magistrirala pravo i radila u toj struci, muzika joj nije bila samo hobi. "Mislim da je od muzike zapravo nemoguće otići," ističe.

Hor "Zima" je osnovan prije 11 godina iz ljubavi prema muzici, a danas pjeva ozbiljan akademski repertoar i nastupa na međunarodnim festivalima. Tokom rada osvojili su srebrna i bronzana priznanja na međunarodnom takmičenju horova u Herceg Novom, Zlatnu plaketu festivala u Kikindi, priznanje Niških horskih svečanosti i Specijalnu povelju "Mokranjčevih dana".

Lojko objašnjava da je najvažniji dio dirigentskog posla zatvoriti oči, čuti zvuk ka kojem se ide i vidjeti hor koji želi da se stvori, a zatim probu po probu zajedno doći do tog cilja.

Iako je teško privući nove članove, Lojko smatra da muzika ima vrijednost sama po sebi, ali i da je nevjerovatan instrument za upoznavanje sebe. "Hor omogućava da budeš dio nečega većeg od sebe, a da pritom ne izgubiš sopstveni glas," kaže ona.

"Mislim da nam danas veoma nedostaje upravo taj osjećaj pripadnosti dobroj grupi ljudi, zajednici s kojom dijelimo nešto važno. U horu na nekoliko sati možemo ostaviti po strani nacionalnosti, razlike u mentalitetu i svakodnevnoj kulturi. Imamo zajednički cilj, slušamo jedni druge i stvaramo nešto što niko od nas pojedinačno ne može da napravi," navodi Lojko.

Bar je, prema njenim riječima, grad susreta različitih kultura, sa visokim nivoom tolerancije, što privlači doseljenike. U "Zimi" pjevaju ljudi različitih nacionalnosti, generacija i kulturnih sredina, što je postalo samo lijep detalj jer su navikli na to.

"Mi namjerno nastojimo da muziku izvodimo na jeziku na kojem je napisana. Nije uvijek jednostavno, ali jezik je dio same muzike i kroz njega možemo da priđemo bliže kulturi iz koje je djelo nastalo," objašnjava Lojko.

Osim hora, Lojko je pokrenula muzički festival "Darovi Božića" i organizuje Međunarodni horski festival "Sotto Voce" u Konkatedrali Svetog Petra. Trenutno koordinira i projekat "Urban Winds Bar" koji povezuje muzičare iz opštine Bar.

"Koncert ili festival je samo vidljivi dio kulturnog života, a muzika se zapravo stvara između koncerata - na probama, u susretima, u stalnom radu," kaže Lojko i dodaje da je važno graditi sredinu u kojoj je normalno stalno stvarati muziku.

Za razvoj muzičke scene u Baru potrebno je uključivati mlade i podsticati ih na aktivno stvaranje muzike. Lojko smatra da djeca treba da proizvode zvuk, osjećaju ritam i uče muzicirati s drugima, jer "svoj instrument već nosimo sa sobom - sopstveni glas".

"To je vjerovatno jedan od najdostupnijih i najdemokratičnijih načina da muzika zaista uđe u život djeteta," zaključuje Lojko.