Gabrijel osporava iluziju sveobuhvatnog svijeta i pozivanje na Boga i nauku

Markus Gabrijel insistira na iluziji o sveobuhvatnoj cjelini svijeta, tvrdeći da se ne može doći do njegovog konačnog objašnjenja. On jednako osporava pozivanje na Boga kao i na nauku, ističući da sve postoji osim svijeta kakvog mi zamišljamo.

Gabrijel navodi da svijet postoji dok se o njemu misli, paralelno sa postojanjem mnogih drugih svjetova, poput upotrebljene maramice, mačke koju hranimo ili Republike Kine. Ovaj pristup vodi do deiluzionizacije mogućnosti da se obuhvati cjelina i da se umno sistemski podvede pod jedno naduzvišeno Biće.

U "Sporu fakulteta", Kant govori o "nauci u carstvu policije", što nas navodi da razmišljamo o nauci u carstvu totalne tehnizacije, postavljenoj u službu reprodukcije kapitala. Gabrijel ukazuje na nepovezanost svjetova unutar onoga što nazivamo svijetom, dok Delezijanska metoda predstavlja krajnju desubjektivizaciju i virtuelizaciju.

Tekst takođe citira Pola Krugmana: "Elon Musk, čovjekolika Ponzi šema" i opisuje futurističke scene poput autonomnog Teslinog robottaksija i vijesti iz kolonije na Marsu, naglašavajući da je to fikcija koja bi mogla postati stvarnost.

Gabrijel zaključuje da nije pitanje da li nešto postoji, nego gdje postoji, te ističe: "Jedini izuzetak je svet. Njega uopšte ne može zamisliti." On postavlja pitanje šta mislimo kad mislimo na svijet i da li je to možda "manje od ničega".

Filozof navodi Vitgenštajna: "O čemu se uopšte može govoriti, o tome se može govoriti jasno." Na kraju, postavlja pitanje da li je ono o čemu se ne može govoriti niti što se može misliti upravo ono što nazivamo riječju Svijet.