Društvo
Fidelity consulting: Marko Miljanov javno dobro od 1971. godine, sporna prodaja prava
Fidelity consulting tvrdi da prava Marka Miljanova nisu prodata jer su istekla 1971. godine, te da je ekskluzivnost prava izmišljena radi samospašavanja direktorice Narodne biblioteke.
Kompanija Fidelity consulting objavila je video snimak iz kancelarije direktorice Narodne biblioteke "Radosav Ljumović", Slavice Ilinčić, u kojem ona saopštava da je Nova knjiga otkupila autorska prava na djela Marka Miljanova i postala jedini ekskluzivni vlasnik tih prava na određeni vremenski period.
Fidelity consulting postavlja pitanje od koga su kupljena prava koja ne postoje, ko se legitimisao kao vlasnik nečega što od 1971. godine nije ničije, šta je tačno naplatio i na koji račun se uplaćuje novac.
Iz Fidelity consulting navode da "niko ništa nije prodao, nego je 'ekskluzivnost' izmišljena u kameru za potrebe samospašavanja Slavice od krivičnog procesa, pred grbom, u radno vrijeme što nije krivično djelo, ali jeste dijagnoza jedne izmišljotine".
U objavi se podsjeća da je Marko Miljanov preminuo 1901. godine, a da autorska prava traju sedamdeset godina od smrti autora, nakon čega djelo postaje javno dobro. To znači da su prava Marka Miljanova istekla najkasnije 1971. godine.
"Markova prava istekla su najkasnije 1971., u godini kad je čovjek već bio na Mjesecu, a Nova knjiga doo je bila u mislima vudu lutki Vudstoka.
Od tada je literatura Marka Miljanova javno dobro, kao azbuka, kao Lovćen, kao gravitacija: besplatan, svačiji i ničiji. Kupiti ekskluzivna prava na njega izvodljivo je koliko i kupiti ekskluzivna prava na vjetar: možeš potpisati ugovor, uredno platiti, izdati fakturu sa PDV-om, sazvati i konferenciju za štampu ali vjetar će i dalje duvati svima, potpuno nesvjestan da je promijenio vlasnika.", navodi se u objavi.
Takođe se ističe da je direktorica objavila zbirku pod naslovom "Lovac na vjetar" kod Nove knjige, koja je kupila nepostojeća prava na Marka Miljanova.
Fidelity consulting postavlja pitanje: "Od koga su kupljena prava koja ne postoje? Ko se to legitimisao kao vlasnik nečega što od 1971. nije ničije? Šta je tačno naplatio i, čisto tehničko potpitanje, na koji se žiro-račun uplaćuje pokojniku?"
U objavi se navode dvije mogućnosti: ili je neko prodao ono što nije njegovo, što predstavlja krivično djelo, ili je ekskluzivnost izmišljena radi samospašavanja direktorice.
Takođe se podsjeća da su djela Marka Miljanova objavljivana od strane više izdavača bez plaćanja prava, jer prava ne postoje, te da na ta djela ne može postojati ekskluzivitet.
Na kraju se citira definicija junaštva i čojstva iz "Primjera čojstva i junaštva": "junaštvo je braniti sebe od drugih, a čojstvo braniti druge od sebe", uz komentar da je junaštvo braniti dobavljača izmišljenim pravima, a čojstvo raspisati tender i zaštititi budžet od sebe.