Drustvo mrtvih žiranata

Ove godine u surovoj konkurenciji u kojoj neko rješava ruske prijetnje, neko Trampove grenlandske hirove, pobijedio je čovjek koji ima čist posao. Evropske integracije. Dakle, naš Ervin je najministar. Da mu ne bi smetali , ostalo dvoje iz trijumvirata spoljnjih poslova unutrašnjom politikom, čeda PES -a Maida i Filip – nijesu se ni kandidovali.

Da budemo do kraja pošteni - MVP Crne Gore zna da pošalje dobre poruke. Posjeta Bogiću Bogićeviću, sa anfant terribleom hrvatske , jugoslovenske i svih politika, devedesetogodišnjim Stjepanom Mesićem, bila je izvanredan gest. Ipak, svi znaju da je to ideja i djelo jednog savjetnika, koji jest i evropski i diplomatski format I talenat. A i taština mu nije strana.

Kad je par dana kasnije najmenadžer u turizmu postao direktor Morskog dobra, operativac Slavena i Simonide, Marko Mikijelj, svima je bilo jasno kakva je nagrda i nagrađeni. Žiri direkcije za ....to nešto….. nije imao podatke o dva fudbalska terena koji su nikli u zoni morskog dobra.

Onda se vašar taštine nastavio i Dritan je dobio počasnu deklaraciju , da je kroz Njujork išao na biciklu, što se u vrijeme gužve kad se gostuje na redovnoj sjednici UN, smatra vanserijskim političkim činom, spram građana Njujorka i opšte ekološke osvijećenosti. Uz to, Dritan na putu od hotela do Palate UN nije emitovao CO2. Što mu inače nije strano. Podsjetimo da mu je ovo jedan u nizu doktorata i da praktično đe god pomene kokice njemu daju neki honour of papirčinu. Dritanovo (ne)skretanje kod Albukerkija bilo je kad je kao najbolji student Fakulteta političkih nauka u Sarajevu ( vjerujemo na riječ) pošao na dodatnu nastavu u Školu političkog rukovođenja ( prevara i obmana) notorno nezakonitog srednjoškolca Borisa Raonića.

No da se mi sa regionalno menadžersko- najbolji nasvijet i u Njujork tema prebacimo na domaći teren i još uvijek antifašističku i evropsku Crnu Goru.

Dugo je vremena poslovica za nerazumijevanje duha vremena i političku nepismenost, tj. glupost bila – otišao je u četnike 44-te. Valjda to ima istorijsko utemeljenje u pozivu kralja Petra, iz septembra 1944, da se članovi JVuO pridruže pobjedničkim partizanskim Titovim trupama. Neki ni to nijesu shvatili.

Ko je istorijski pismen, zna da je crnogorski narod svoje vjekovno trajanje, potvrđeno prvi put 13.jula 1878, ovjekovječio 13.jula 1941. Što god činjeli potomci, mi današnji, znaveni i neznaveni, tada smo zanavijek ušli u NBA, Google, Mondijalsku ligu istorije – i odatle nećemo ispadati. Mada se neki dobro trude da sve to obesmisle.

I sad dolazimo do glavne teme. Što rade šubaronostalgičari u narodnooslobodilačkom narativu.

Traže 13.julsku nagradu. Uz prateće denge i insignije.

Zašto dobijaju nagradu. Ne zna se . U stvari zna . Za neštampane i neobjavljene kjnige. Za misli umnožene na šapirografu. Za seks na centrifugi. Koji vas tako smlati i zavrtloži, da posle ne znate što je ceger, a što mobilni, pa sve pokupite iz samoposluge.

Ali nijesu grijesi i netalenti bitni, ako se žiri opredijeljuje demokratski. Taj žiri, opet ,biraju, takođe demokratski članovi Administrativnog odbora Jelene Nedović. Sedmorica veličanstvenih koji – što Jeca na drum ( u patikama ) oni na um ( glasovima ) . I tu nema dvoumljenja, Stijepovića ne prekidaju Rusi, Francuzi i italijani, Čarapića ne prekidaju tepisi u transportu, Đoković ne razmišlja o sopstvenoj nevladinoj organizaciji koju vodi skupa sa partnericom koja je kolumnistkinja Raonikjeve RTCG. Zato je i bio onako gorljiv kad je branio kandidaturu osuđenog prestupnika Drljevića.

Žiri mora proći – Bećiri takođe

,,Vladiko, digni ruku, pozdravi narod...''. Tako je na jednom skupu na Sastavcima, baš za bogojavljenje zborio Novica Đurić. Obnažena momčad koja ništa ne čita, još manje zna, miješa kraul i baterflaj, kombinuje kreatin u prahu za tijelo i tetovirane krstače na tijelu, čekala je da Risto hitne krst i da ga neki srećnik izroni. Tako je Novica dao doprinos utemeljenju tradicije stare 20 godina, da se krst izranja masovno, pošto ga pop potopi. Liči na brzalicu, ali nije , nego još jedna obmana. Masa crvenih slova u kalendaru, kad se ne jede, pije, šije i pali mašina, morala je da se upotpuni sa nekim masovnim događajem, đe će Crkva da obilježi teren i u vodi. Takve evente Novica je specijalizovao.

A nekad Novica nije bio tako krstonosno orjentisan. Iako ga ,, krsti,, kao opozicioni , Omladinski pokret đe je bio urednik godinama i decenijama bio je list Saveza socijalističke omladine, a ona dio Saveza socijalističkog naroda. Vile znaju kako je Novica od predanog člana socijalističkog naroda postao intelektualna perjanica ,, UGROŽENOG NARODA,, te danas smara javnost da se godinama nije moglo doći do nagrada ako nijeste bili nacionalno aktuelni. Talenat stvaralaca i smislenost djela, ako je od ugroženog o ugroženim , valjda se ne dovodi u pitanje. Naravno, uz to, redovno proziva neke izdavače koji su spretni u skupljanju novaca i kod stare i nove vlasti.

A đe novac, tu su i nagrade, a đe su nagrade, dobro je da se kontroliše žiri. I tako je Novica postao član žirija za 13. julsku nagradu. Što neznači da sjutra ako se bude dijelila kakva nagrada za blagorodnost Nemanjića ili za čičine izlaske na Ravnu Goru i Lipovo, Novica ne bi mogao aktivno da participira.

,,Sve što sam u životu dobio i zaslužio sam..... Da je i ova sada Crna Gora Njegoševa, njena bi priznanja poodavno bila među nagradama koje sam dobio proteklih decenija. Ova nagrada ,, Ruska Zemlja – Rusija Pravoslavna je pod rednim brojem 18.....''

Malo je za Novicu osamnaest nagrada i stvarno šteta što se Njegoš ne digne – ko zna da li bi uopšte i pisao i vladičio. Vjerovatno bi sve svoje državničke i umjetničke talente trošio samo da Novici i njegovom Udruženju omogući da se ostvare , razmašu , uđu u žirije i pokupe nagrade. Sve sa centrifugom, beskućnicima , gradom gospoda i pčelama. Mobilni i status zaslužnog umjetnika za kvislinški odnos prema državi se podrazumijeva.

Savjetnik za program nelegalnog - kalif mjesto Raonikija

Prvi komentari su bili da je neki mladi arhitekta Mitar Rakčevič ušao u žiri za 13. julsku nagradu. Možda će se sa pisane riječi preći i na arhitekturu , pa da neko nastavi Kaninim putem, nadali su se….

Kad..... u žiriju se ničim izazvan , na prijedlog PES, pojavio i Mitar Rakčević, savjetnik i pomoćnik za program generalnog direktora RTCG, notorno nezakonitog Raonića, kojem samo broj potpisanih besmislenih memoranduma nadmašuje broj izgubljenih parnica i krivičnih prijava koje mu SDT i ODT drže u fiokama i izviđaju. Raonić u opisu posla nema bavljenje programom. Nego to rade direktori Radija i Televizije. To jest, to im je u opisu posla. U stvari, oni se tamo ne pitaju sa sobom , već sa filmskim festivalima i novim stanom. Tako da sve konce i urednička mjesta , uz programske inicijative drži, kontroliše i projektuje Mitar Rakčević. I očigledna je spojka između javnog servisa koji je izbalansiran nevidljivom i nježnom rukom Mitra i kuloara vlasti. U antologijama pregovaranja o Kolektivnom ugovoru ostaće nastup Raonikijevog, a Vladinog Mitra koji je 27.februara 2026. pregovore sa sindikatom startovao sa tvrdnjom da je to jutro bio u Vladi.

,,Ja sam sepovukao iz pregovora i dalje ne učestvujem u pregovorima , samo sam se prosto uključio jutros,…… ja sam tu u komunikaciji sa Vladom,…prenijeću vam neke stvari od jutros, imao sam neke razgovore na najvišem nivou u Vladi...".

Da bi držao auru tajnovitosti Mitar nikad nije rekao s kim je razgovarao i pregovarao na najvišem nivou.

,,Zvao sam vas da imamo konstruktivan sastanak, ako ćemo da se natežemo, da odmah završavamo".

Može li iko poželjeti boljeg rješavača problema – a bez natege - prosto je čovjek deux-ex-PESmachina. Mitar je strasno operativan i kad vrbuje urednice sa privatnih medija i neznavene sa RTCG i pretvara ih u talking heads sa pitanjima koja osmisle on i Raonić. Ok, nekad im pomogne vjestačka inteligencija kad su oni, recimo, na EUROSONGU. Tako da su uloge u javnom servisu podijeljene u skladu sa komparativnim prednostima. Raonikiju i Drljeviću pare, stanovi i tenderi. Direktorima funkcija i nemiješanje. Jedan mobilni urednik je da se lakti u Dnevniku. Ostali su da se igraju žmurke po integralnom desku i obučavaju se vještinama za urednike koje im predoči urednik Dodikove UNE. Samo je Mitar tu istinski (ko)operativan.

Jedan kolumnista privatizovanog Portala RTCG na svom FB zidu ispisao je panegirik o don Mišu ( Mitrov nickname u momišićkom komšiluku ) koji je u svom žurnalističkom djelateljstvu imao posla sa raznim strukturama. Ne sumnjamo da je tako . Neki su taj tekst, u kojem se moć Raonića relativizuje u odnosu na Mitrove konekcije i planove, tumačili kao verziju kalif umjesto kalifa. I tu je stepen vjerovatnoće prilično velik. Osim Vlade, Mitar ima pozicije i u Srpskoj kući i kod nekih DPS partijskih tajkuna. O kojima se na Portalu ne piše. I nema finansijskih ispada kao njegovi nadređeni. Tako da je učešće u žiriju za 13.julsku cherry on the top za crnohronikašku karijeru u Danu, plus istrazivačko novinarstvo – bez rezultata, sasluživanje u Raonićevih 5 bezočnih godina....ali i glačanje biografije za postraonikjev Javni servis.

I još da Mitar samostalno ili uz pomoć vrhova Vlade , pojasni đe je, što i kad diplomirao i što je prevodio sa bugarskog , kako već intigantno , ali nedovoljno jasno piše u dostupnom CV, koji su Jecini članovi ADM. odbora lagano prešli. Da ne bude da se sa visina governmenta spustimo na neki ukinuti Union ili appendix od Leposavića. Koji Novica nikad nije ni pokušao da završi.

Ukratko, prošle godine je žiri izabrao Bećira. Ove godine Bećire imamo već u žiriju.

Ne znamo ko je Trifun Savić. Biografija je impresivna.

Ono što znamo je da sjajni Profesor, sin jednog od najboljih crnogorskih sinova – velikog Generala Danila Jaukovića , mora da bira društvo. Slobodni ljudi na dobrom glasu, istinski prosvetitelji i graditelji ne idu na sjednike sa kvaziliterarnom sekcijom avgustovske većine. Vrućine. I ape.

Jer nama je 13. jul pobjednička svetinja . Njima je to sinonim za lozu.

Najnovije vijesti u vašem džepu!