Politika
Đukanović: Od početka smo znali da će budućnost Crne Gore biti evropska i evroatlantska
Bivši predsjednik Milo Đukanović istakao je da je timski rad i strateška orijentacija ka Evropi i NATO-u ključni za obnovu crnogorske nezavisnosti.
Bivši predsjednik Crne Gore i lider DPS-a Milo Đukanović kazao je da je od prvog dana bilo jasno da će budućnost Crne Gore biti evropska i evroatlantska.
Na panelu „Dvadeset godina obnove crnogorske nezavisnosti: razgovor sa protagonistima“ u Podgorici, Đukanović je podsjetio na okolnosti u kojima je Crna Gora stekla nezavisnost. Naglasio je da su devedesete godine bile vrijeme formiranja generacije ljudi sa jakim jugoslovenskim i crnogorskim patriotizmom, te da su slike ratova i ekonomskih teškoća mijenjale njihove vrijednosne stavove.
"Trebalo je vremena i događaja koji su pomogli da ti ljudi shvate neminovnost nezavisnosti, a sa tom neminovnošću i potrebu strateške orijentacije. Strateška preorijentacija je dovela do našeg okretanja Evropi, Zapadu, NATO-u i do rezultata kojih smatramo važni istorijskim dostignućem", naveo je Đukanović.
Istakao je da je timski rad bio ključan za obnovu nezavisnosti, te da je DPS bio okosnica tima koji je funkcionisao koordinisano i usredsređeno na cilj. Dodao je da je izgradnja multietničkog i multivjerskog sistema državne politike bila od velike važnosti, naročito tokom referenduma.
"Za razliku od drugih suverenističkih pokreta u regionu koji su uglavnom bili obilježeni jednonacionalnom energijom, u Crnoj Gori je to bila građanska energija. Tu nije ostalo ni minimum prostora za optužbu da je riječ o nekom iracionalnom namirivanju odnosa sa istorijom", rekao je Đukanović.
Podsjetio je i na važnost državnog aparata i profesionalaca u njemu, koji su se prilagođavali novim okolnostima i pomagali u sprovođenju politike nezavisnosti.
Đukanović je govorio i o uticajima Srbije, navodeći da su karijerizam i interesi Crnogoraca bili plodno tlo za manipulacije Beograda, te da je velikodržavni nacionalizam zlo koje često završava ratovima i genocidima.
Filip Vujanović je istakao da su unutrašnje okolnosti bile protiv nezavisnosti Crne Gore, podsjećajući na referendum iz 1992. godine gdje je većina glasala za Jugoslaviju. Naglasio je da je politika postepenosti i strpljenja bila neophodna, kao i pronalaženje saglasnosti unutar Crne Gore i sa Srbijom.
Vujanović je opisao i ekonomske izazove, uključujući preuzimanje carina i uvođenje eura kao sredstva plaćanja, što je ocijenio kao veliki podvig.
Nebojša Kaluđerović je naveo tri stepena koja su prethodila obnovi nezavisnosti: dogovor o demokratskom referendumu, promjene u međunarodnoj zajednici i postizanje dogovora sa Srbijom.
Miodrag Vlahović je govorio o odnosu Beograda prema Crnoj Gori, ističući da se on malo mijenjao uprkos promjenama vlasti, te da je članstvo Crne Gore u NATO-u bilo teže prihvaćeno nego sama nezavisnost.