Đukanović o nemilosrdnoj kampanji iz Beograda i animozitetu prema njemu

Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, dugogodišnji premijer i lider Demokratske partije socijalista, prisjetio se početaka političko-medijske kampanje iz Beograda usmjerene protiv njega, koja je lansirana u nedjeljniku Duga, iz pera Mirjane Marković, supruge bivšeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.

"Nije bilo neozbiljno shvatati te poruke, jer one nijesu bile 'meditiranje' supruge predsjednika, nego stav jedne vrlo uticajne političke radionice koja me je identifikovala kao čovjeka koji smeta i kojeg treba ukloniti", rekao je Đukanović.

Nakon njegovog povratka iz Vašingtona 1997. godine, kroz podmetanja Večernjih novosti insinuirano je da je slao neprimjerena pisma kongresmenima SAD-a tražeći podršku za nezavisnost, što je Đukanović odmah demantovao, kao i sami kongresmeni.

"Kampanja iz Beograda je bila nemilosrdna", istakao je on.

Podsjetio je i na naslovnicu dnevnog lista Politika sa tekstom "Milo Đukanović ruši Jugoslaviju" i na predizbornu kampanju u kojoj je pružena podrška njegovom protivkandidatu Momiru Bulatoviću.

Đukanović je naveo da je nakon uspostavljanja komunikacije sa Miloševićem pokušano da se ponove predsjednički izbori, ali je on predložio prijevremene parlamentarne izbore, na kojima je DPS pobijedio sa 40.000 glasova razlike.

"Išli smo ka ratnom sukobu sa NATO-om, gdje je takođe bila snažna propaganda protiv Crne Gore i protiv mene", rekao je Đukanović, dodajući da su ga optuživali da traži nastavak bombardovanja Srbije, iako je njegova misija bila da rat zaustavi.

Naglasio je da je kampanja temeljila i na tvrdnji da će privatizovati "svoju malu državu", što je korišćeno kao moto koalicije Za Jugoslaviju pred referendum o nezavisnosti.

"U posljednjoj debati uoči referenduma ponudio sam da se dogovorimo: ako pobijedi ideja nezavisnosti, ja ću se povući iz političkog života Crne Gore. Naravno, odćutali su tu ponudu", rekao je Đukanović.

Podsjetio je i na kampanju opozicije 2016. godine pod sloganom "Mi ili on", koju je opisao kao neprimjerenu fiksaciju jednom osobom.

"Razumijem da političke stranke i njeni lideri, koji 30 godina gube izbore, ne mogu voljeti onoga koji ih 30 godina pobjeđuje, ali u svemu tome mora se sačuvati lično dostojanstvo i doza kulturnog ophođenja i dijaloga.

Svi koji nastupamo na javnoj sceni moramo voditi računa da mnogi ljudi to gledaju i da bi trebalo da im pošaljemo poruke koje bi trebalo da budu uzorne.

Mislim da je vremenom animozitet prema meni prerastao u nepodnošljivu mržnju i da je poslije 30. avgusta 2020. godine rezultirao iskompleksiranim revanšizmom", zaključio je Đukanović.