Politika
Đukanović o duvanskoj aferi: Cilj je bio odvratiti Crnu Goru od nezavisnosti
Milo Đukanović tvrdi da je duvanska afera bila proizvod bezbjednosno-obavještajnih agencija Beograda i EU, sa ciljem da se spriječi crnogorski put ka nezavisnosti.

Milo Đukanović, bivši predsjednik Crne Gore i dugogodišnji lider DPS-a, u intervjuu Televiziji E povodom 20 godina nezavisnosti Crne Gore, govorio je o tzv. "duvanskoj aferi". Kako je rekao, afera je bila proizvod bezbjednosno-obavještajnih agencija Beograda i Evropske unije, a njen osnovni cilj bio je odvratiti Crnu Goru od ideje nezavisnosti.
Đukanović je hronološki objasnio da je afera dobila zamah 2001. godine, kada je iz Barija stigla informacija o istrazi šverca cigareta preko Jadrana. Podsjetio je da je u to vrijeme Crna Gora jasno krenula putem nezavisnosti, što je Beograd oštro odbacivao.
Prvi tekst o aferi objavio je hrvatski "Nacional", a potom su ga prenosili i drugi mediji povezani sa kontraobavještajnim službama. Đukanović je istakao da su glavne mete afere bili on i Zoran Đinđić, koji je, prema njegovim riječima, trebalo da bude eliminisan da bi se uspostavio monopol Vojislava Koštunice.
On je objasnio da su proizvođači duvana, poput Filip Morisa i Rejnoldsa, svoje proizvode dostavljali Evropi kroz različite luke, uključujući i Crnu Goru, ali da je samo u Crnoj Gori razvijena priča o velikom švercu cigareta zbog političkih i komercijalnih interesa.
Đukanović je naveo da je crnogorska opozicija pokušala da iskoristi aferu za smjenu vlasti i zaustavljanje puta ka nezavisnosti. Takođe je objasnio da je EU pokrenula tužbe protiv američkih proizvođača duvana zbog štete od šverca, a da su balkanske zemlje bile označene kao kritična tačka za nelegalni promet cigareta.
On je tvrdio da je posao sa cigaretama u Crnoj Gori bio legalan i u skladu sa carinskim zakonima, te da nije bilo tajnih privatnih interesa. Đukanović je podsjetio na svoj samoinicijativni odlazak u Bari i razgovor sa italijanskim tužiocima, nakon čega je istraga protiv njega obustavljena.
Đukanović je odbacio optužbe tužioca koje su se temeljile na pet elemenata, nazivajući ih apsolutnom besmislosti, i istakao da je oslobađajuća presuda italijanskog suda ozbiljan šamar tužilaštvu.
"Ne može pripadati prerogativima jedne države da ocjenjuje i diskutuje o regularnosti upotreba prihoda druge države. I u nastavku: 'Jasno je kao sunce, da tranzitne takse, kao i svaki drugi fiskalni prihod, predstavljaju prihod Crne Gore i da su mogle biti korišćene da se pokrivaju potrebe javnih institucija, javnih rashoda, naročito u periodu koji je bio posebno kritičan sa ekonomskog aspekta u kome su vladali embargo i sankcije'. Italijanski sudija je izričući ovu ocjenu udarila ozbiljan šamar italijanskom tužilaštvu."