Đukanović: Crna Gora je žilavija nego što su pretpostavili, nadam se da poslije 30. avgusta ništa nije nepopravljivo pokvareno

Nezavisna država je životno djelo njenih građana.

Povodom 21. maja, kada Crna Gora obilježava 20 godina od obnove nezavisnosti, Antena M objavljuje serijal tekstova u kojima smo naše sagovornike pitali kako vide Crnu Goru danas, živi li se bolje nego prije dvije decenije, jesmo li stabilna država u kojoj se građani osjećaju sigurno...

Milo Đukanović bio je premijer Crne Gore kada je obnovila nezavisnost.

Dvije decenije kasnije kaže da je životno djelo generacija crnogorskih građana koji su doprinijeli obnovi nezavisnosti, uprkos svim udarima, ostvareno i sačuvano.

Ističe da razumije i sve izlive nezadovoljstva zbog dugog trajanja prethodne vlasti, ali akcentuje da se prenebregava činjenica – da je bila brže i lakše smjenjiva, prije bi na vlast došli protivnici nezavisnosti.

Najvažnija promjena koja Crnoj Gori treba je promjena vlasti, kaže bivši predsjednik, dodajući da mu naša država danas izgleda kao da nema Vladu.

Antena M: 21. maja navršava se 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore. Kada pogledate njen put od tada, čime ste zadovoljni, a čime razočarani?

Đukanović: Razočaranju izvjesno nema mjesta.

Životno djelo generacija crnogorskih građana koji su doprinijeli obnovi nezavisnosti, uprkos svim udarima je ostvareno i sačuvano.

Naša sigurnost i državni krov nad glavom, naš moralni i identitetski postament, milenijumski svetionik koji nas čuva, usmjerava i opominje.

Posebno, što smo do tog podviga došli istorijskim presedanom na Balkanu, bez međunacionalnih i međuvjerskih sukoba i bez ugrožavanja stabilnosti. Tek to je emancipatorsko dostignuće za ponos.

I kad se potvrdi vjerodostojnim to što smo najavljivali uoči referenduma, da je nezavisnost neophodna startna pozicija za integraciju u evropski sistem vrijednosti i članstvo u najprestižnijim međunarodnim asocijacijama. Danas svjedočimo da se i taj posao efikasno privodi kraju.

I najvažnije, kad od jedne od najmanje razvijenih članica jugoslovenske federacije u, istorijski gledano kratkom roku, stvorite najrazvijeniju ekonomiju regiona.

Naravno, razumijem i sve izlive nezadovoljstva.

Posebno onog preovlađujućeg – zbog dugog trajanja prethodne vlasti.

Ali se pritom prenebregava činjenica – da je bila brže i lakše smjenjiva, prije bi na vlast došli protivnici nezavisnosti. Niti bi Crna Gora bila nezavisna, niti bi oni danas bili njena vlast ispunjena ponosom zbog uvažavanja međunarodne zajednice.

Kao i onog drugog nezadovoljstva, zbog promjene vlasti 2020. Da nije bilo te promjene i dalje bi u Crnoj Gori, slušali horsko ponavljanje laži o ko zna kojim po redu „pokradenim” izborima.

Ne bi znali da u našoj zemlji postoji kritična masa političkog morala i pameti, koja je bezrezervno spremna da prihvati slobodnu volju građana i obezbijedi mirnu i brzu primopredaju vlasti.

Da nije bilo te promjene, ne bismo mogli upoređivati kvalitet vršenja vlasti. Sad možemo.

Zato možemo pametnije odlučivati u budućnosti.

Lično, žalim što je kvarenjem poslovnog ambijenta u Crnoj Gori potpuno prekinut veoma dinamičan investicioni ciklus, bez kojeg realno nije moguć bolji životni standard, a nad održivošću javnih finansija i nacionalne ekonomije opet je znak pitanja.

I zbog toga što su se institucije nove države, u tek začetoj standardizaciji sa evropskim sistemom, zagušile nekompetentnošću, partijskom servilnošću, bezobzirnošću prema ustavno-pravnom sistemu zemlje. Takav državni aparat neodrživ je u iole pristojnoj državi. Umjesto da bude udarna igla dinamičnog razvoja, postao mu je nepremostiva prepreka.

Antena M: Da li se u Crnoj Gori danas živi bolje nego 2006. godine? Šta smatrate ključnom promjenom koju je potrebno sprovesti i na koji način?

Đukanović: Bez dileme, živi se bolje. U tom odgovoru nema ničeg apstraktnog.

Dovoljno je da se svako od nas zapita da li smo imali bolje uslove života od naših roditelja. Ili, da li naša djeca imaju bolji početak života nego što smo ga mi imali. Ne vjerujem da bi ogromna većina ljudi na trenutak zastala nad ovakvom dilemom.

Vozimo li se danas bezbjednijim saobraćajnicama? Ima li danas više porodičnih stanova i kuća? Više automobila... Je li Crna Gora dobila prestižne hotelske brendove? I u njima bogate goste...

A o pravima i slobodama, kao veoma važnom aspektu kvaliteta života, da i ne govorimo. Koliko je u međuvremenu predrasuda palo, strahova savladano... koliko je vrijednosti prevrednovano... koliko danas više cijenimo mir, stabilnost, suživot... koliko se bolje osjećamo otkad smo se vratili svom evropskom kulturnom krugu.

Znam da, nažalost, ima ne mali broj i onih koji se ne bi složili sa mnom. Nije ni kod nas niti u jednom društvu realno da se takve promjene istovremeno, uz to i odmah, osjete u svakoj porodici. Ali, znam da što je veća snaga pokreta koji društvo vuče u tom smjeru, to će se brže naći rješenje i za one koji kaskaju.

Najvažnija promjena koja Crnoj Gori treba je promjena vlasti. Naša država danas izgleda kao da nema Vladu.

Ima premijera koga zanima evropska integracija i pitanja koja prirodno pripadaju ministru finansija; ima potpredsjednika koji bi da hapsi i koji osluškuje sve stidljivije aplauze za kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda i ima predsjednika Parlamenta, koji iako nije član Vlade, vodi resor politike, posebno nacionalne i koji je i dalje usredsređen na identitetsko preoblikovanje Crne Gore.

Ostalih 30 članova Vlade imaju telefone putem kojih se održavaju sjednice.

Kada Crna Gora dobije kompetentnu, nacionalno odgovornu, racionalnu i efikasnu Vladu biće stvoren prvi uslov za povratak Crne Gore osmišljenom i održivom ekonomskom i društvenom razvoju.

Antena M: Smatrate li da je Crna Gora politički i ekonomski stabilna država u kojoj se građani osjećaju sigurno i imaju povjerenja u institucije?

Đukanović: Crna Gora je politički stabilna, iako je stabilnost na Zapadnom Balkanu tradicionalno varljiva.

Nemamo pravo na iluziju o pouzdanijoj stabilnosti, jer živimo u regiji u kojoj su velikodržavne ideje i dalje žive, a najopasniji nacionalizam te vrste i pojačano naoružan.

Niti imamo pravo da se nadamo da će nacionalna Vlada biti garant stabilnosti dok je u njoj vrlo važan stub politika koja je produžena ruka velikosrpskog nacionalizma.

Dok „druge dvije vlade”, kao ni premijera, ne zanima nacionalna bezbjednost.

Posebno, nemamo pravo na iluziju da će neko sa strane brinuti o našem suverenitetu, nezavisnosti i stabilnosti, u ovom vremenu i ovakvom svijetu danas.

Dakle, odgovornost je naša. Ako mislimo da stanje treba unaprijediti, moramo demokratskim promjenama doprinijeti tom unapređenju.

Kakva-takva, politička stabilnost je, po meni, pouzdanija od ekonomske. Jer, postali smo zemlja u kojoj nema proizvodnje i novih investicija. Ima samo umnogostručene potrošnje i uvoza.

Učio sam ponešto o ekonomiji i bavio se vođenjem Vlade i Države. Nijesam saznao za primjer održive ekonomije u svijetu bez realno novog stvaranja, koja svoju potrošnju finansira iz zaduživanja i inflatornih efekata.

Što građani misle o tome? Prema mom iskustvu najčešće ono što im sugeriše vlast.

Vlast sklona populizmu i manipulacijama će tu mogućnost iskoristiti da podilaženjem osvoji još koji procenat podrške. Odgovorna vlast će preuzeti rizik da vodi naprijed, kad je već na vlast došla sa jasnom vizijom.

Đukanović na Cetinju, april 2006.

Antena M: Da li je građanski koncept države, definisan Ustavom, danas ugrožen?

Đukanović: On je ozbiljno napadnut nakon 30. avgusta 2020. godine. O tome je obilje svjedočanstava. Možda je najvidljivije ovo koje bi se moglo kvalifikovati kao pokušaj terora od strane sveštenstva najbrojnije vjerske zajednice nad građanskom Crnom Gorom.

No, treba primijetiti da je Crna Gora žilavija nego što su pretpostavili oni koji su počeli da slave novu aneksiju 30. avgusta naveče.

Da je žilava i kad nema nacionalno odgovornu Vladu, kao u poslednjih gotovo šest godina.

Nije vrijeme za odlikovanja, ali ne treba ni prećutati: državotvorna opozicija koja je prethodno iznijela politički teret obnove nezavisnosti, s jedne strane i narasli građanski intelektualni pokret, posebno mladih i obrazovanih ljudi, s druge strane, ukazali su nam na nove kapacitete Crne Gore za iskušenja koja predstoje.

Antena M: Kako vidite odnose Crne Gore sa susjednim državama i koji su, po Vašem mišljenju, najveći izazovi za njen razvoj u narednih pet godina?

Đukanović: Odnosi sa susjedima su bespotrebno provocirani i narušavani tokom poslednjih godina. Do tada, Crna Gora je bila najuzorniji partner regionalnih odnosa.

Zaključivala je prve ugovore o granici među državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije i teritorijalna pitanja stavljala ad-akta; posledično učvršćivala odnose sa manjinskim narodima u Crnoj Gori kojima su susjedne države zemlje etničkog porijekla; stvarala je uslove za produbljeniju saradnju, posebno na ekonomskom planu i predupređivala moguće neprijatnosti i uslovljavanja u završnim fazama EU integracija.

Nadam se, ipak da ništa nije nepopravljivo pokvareno. Ali, i to zavisi od vremena u kojem će Crna Gora dobiti odgovorniju vlast.

Za društvo kakvo je crnogorsko, apsolutni prioritet je povratak investicijama i dinamičnom ekonomskom razvoju. Za to nam treba inspirativan poslovni ambijent, koji kreira Vlada. Dakle, treba nam i Vlada.

Paralelno, moraćemo uljuditi i razviti institucije Države. To je uslov i demokratije i vladavine prava. Ništa od toga nije nedostižno niti daleko.

Samo, prethodno moramo preuzeti svoj dio odgovornosti i donijeti političke odluke koje nam pripadaju.

Najnovije vijesti u vašem džepu!

Eraković: O sudbini Crne Gore danas odlučuju ljudi koji ne mogu da pređu Debeli Brijeg

Nimanbegu: Građanski koncept države nikada nije zaživio u punom zamahu, Crna Gora stabilna samo kao članica EU

Lajčak: Ne želim da postoji sumnja u referendumski proces

Gorčević: Suština građanskog koncepta vidljivija nego ranije, Crna Gora je država svih njenih građana