Politika
Đukanović: Afera S.Č. imala cilj kompromitaciju Crne Gore i rušenje DPS-SDP vlasti
Bivši predsjednik Milo Đukanović tvrdi da su centri moći iz Beograda stajali iza afere S.Č., čiji je cilj bio destabilizacija crnogorske vlasti i stvaranje negativnog stava međunarodne zajednice prema nezavisnosti Crne Gore.
Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović izjavio je da je cilj "afere S.Č." bio kompromitovanje Crne Gore i njega lično, kako bi se učvrstio negativan stav međunarodne zajednice prema crnogorskoj nezavisnosti.
U intervjuu za Televiziju E povodom 20. godišnjice obnove nezavisnosti, Đukanović je govorio o ekonomskom napretku, euroatlantskim integracijama, odnosima sa Srpskom pravoslavnom crkvom, ali i o aferama koje su, kako kaže, političko-medijska oruđa njegovih protivnika.
On smatra da je afera S.Č., lansirana u novembru 2002. godine, izraz kontinuiteta destruktivnih aktivnosti bezbjednosno-obavještajnih agencija Srbije, uz neprofesionalnost nekih crnogorskih zvaničnika. Kao neposredan povod vidi dobar izborni rezultat koalicije DPS-SDP u oktobru te godine.
Đukanović navodi da je jedan od glavnih ciljeva afere bio spriječiti brzo formiranje stabilne Vlade i odložiti pripreme za referendum o nezavisnosti. Takođe, cilj je bio kompromitacija tužilaštva Crne Gore insinuacijama o umiješanosti u trafiking, čime bi se poslala poruka da Crna Gora nema kapacitet za vladavinu prava.
On podsjeća da su vlasti u Beogradu tada smatrale Beogradski sporazum taktičkim ustupkom za odlaganje referenduma i da su u kabinetu predsjednika savezne Republike Jugoslavije Vojislava Koštunice djelovale osobe koje su zastupale kontinuitet politike iz vremena Slobodana Miloševića, usmjerene protiv crnogorske nezavisnosti.
Đukanović ističe da je vojna kontraobavještajna služba Srbije, na čijem je čelu bio general Aca Tomić, imala za cilj destabilizaciju Kosova i kompromitaciju KFOR-a. Navodi da je pripremano 27 djevojaka, među kojima i S.Č., da budu podvedene visokim vojnim zvaničnicima KFOR-a, ali da su KFOR i UNMIK spriječili tu aktivnost.
On dalje objašnjava da je KOS tražio partnere u Crnoj Gori za pripremu afere, a da su političke okolnosti u Crnoj Gori bile pogodne za takve akcije. Đukanović se osvrće i na ulogu Andrije Jovićevića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova, koji je pokazao interesovanje za predmet trafikinga i čije je nezadovoljstvo, prema njegovim riječima, uticalo na tok istrage.
Đukanović tvrdi da je služba javne bezbjednosti Crne Gore pokazala nedoraslost u odnosu na planove kreatora afere i da je Jovićević isključio iz istrage službu državne bezbjednosti, čiji je zadatak bio da štiti nacionalne interese.
On je naglasio da je odmah reagovao i izjavio istražnom sudiji da nikada nije vidio S.Č., te da je bio snažan zagovornik da se slučaj do kraja istraži, što se, kako kaže, nije desilo.
Đukanović je komentarisao i navode o poruci poslatoj dan prije hapšenja zamjenika državnog tužioca Zorana Piperovića, rekavši da nije znao za taj detalj, ali da on potvrđuje motive napada na Piperovića.
Slučaj trafikinga, prema njegovim riječima, privukao je pažnju međunarodne zajednice, uključujući OEBS, EU, Pakt za stabilnost jugoistočne Evrope i UN, a važnu ulogu u animiranju međunarodne zajednice imala je nevladina organizacija Sigurna ženska kuća.