Đole Lutovac, Filip Ivanović i Marko Kovačević - tri junaka srpske stvari u CG

Broj tri od davnina zauzima posebno mjesto u ljudskoj kulturi. U mitovima, religijama i bajkama predstavlja dovršenost, ravnotežu i konačni ishod nekoga procesa. Tri su Mojre koje određuju sudbinu čovjeka, tri su iskušenja kroz koja prolazi bajkoviti junak, tri su pokušaja nakon kojih dolazi uspjeh ili poraz. Dok jedan označava početak, a dva sukob suprotnosti, tri donosi rasplet i otkriva pravo lice stvari.

Broj tri se ne pojavljuje samo u pričama i predanjima. I mnoge političke stvarnosti prolaze kroz tri faze: obećanje, iskušenje i konačno razotkrivanje. Tek nakon trećega čina postaje jasno da li je neka ideja bila izraz stvarne promjene ili samo privid iza kojega su se skrivali stari obrasci ponašanja.

Što nas dovodi do naša tri današnja junaka srpske stvari u Crnoj Gori. Povezao ih je slučaj trobojke prilikom otvaranja Međunarodne diplomatske škole „Gavro Vuković“.

Junak zvani Đole Lutovac, funkcioner navodno građanske i evropske partije, pojavi se kao iznenadni čuvar SNP-ove trobojke u kojoj je uspio pronaći i Gavra Vukovića i crnogorsku diplomatiju. A nit' je Gavro Vuković služio pod trobojkom, nit' se crnogorska diplomatija vodila pod trobojkom već pod crnogorskim alaj-barjakom čija je nasljednica današnja zvanična zastava Crne Gore. Ali Đola očito poput svih srpskih i velikosrpskih nacionalista istorijske činjenice ne obavezuju.

Zatim dolazimo do Marka Kovačevića. Junak Marko, za razliku od mnogih, nikad nije skrivao iz kojega ideološkog šinjela izlazi. Kod njega je sve otvoreno i bez stida: srpska stvar, srpski svijet i SNP-ova trobojka i trobojka Republike Srpske kao izmišljenja tradicija crnogorske trobojke. Pa ipak, kad mu u kabinet stignu evropski ambasadori i zvaničnici, junak Marko nekako uspije da razlikuje protokol od folklora i diplomatiju od predizbornoga vašara. Ispade tako da čak i junak Marko razumije ono što je Lutovcu iz Evrope sad očito ostalo nejasno.

A onda dolazi naš treći junak. Na zatvaranju škole "Gavro Vuković" govorio je Filip Ivanović, potpredśednik Vlade i partijski kolega Lutovca koji je nekoliko dana ranije vodio trobojni ustanak. Nema protesta. Nema žalopojki. Nema upozorenja da je ugrožena navodna istorijska istina i srpska stvar. Škola se uredno završila Filipovim predavanjem, diplome se podijelile a o trobojci Filip ni pomena.

Neobična je ova naša politička trojka. Đole koji bi da bude Marko. Marko koji, kad zatreba, zna biti umjereniji od Đola. I Filip koji se ponaša kao da Đolove zastavne muke nikada nijesu ni postojale. Jedan vodi bitku, drugi je ne vodi kad treba, a treći se pravi da bitke uopšte nema.

I svi su, naravno, na istoj strani.

Samo što ta strana iz dana u dan liči na lošu pozorišnu predstavu. Za domaću publiku trobojka do neba. Za evropske goste osmijeh do ušiju. Ujutro se pravi nacionalna drama, popodne diplomatski prijem, a uveče zajednička fotografija.

Što nas dovodi do političke konfuzije ljudi koji već godinama pokušavaju da pomire dvije stvarnosti - onu koju prodaju biračima i onu u kojoj zaista žive. Između te dvije stvarnosti nastaje njihov mali teatar apsurda.

Završni čin još nijesmo dobili. Ali ako je suditi po našim junacima srpske stvari u Crnoj Gori, rasplet neće donijeti ni Mojre ni bajkoviti junak.

Tri čovjeka, jedna politika i tri različita stava u roku od nekoliko dana dovoljno govore sami za sebe.

A kako se budemo približavali Evropskoj uniji, tek nas čekaju zanimljivi prizori. Jer što je Brisel bliže, to će biti teže istovremeno glumiti evropske reformiste pred evropskim zvaničnicima i sprske nacionalne proroke pred domaćom publikom. Svjedočimo tek uvodu u novu sezonu političkih apsurda i ideoloških akrobacija. Ostaje nam da gledamo kako nas ka Evropskoj uniji vode ljudi koji nas svakodnevno uvjeravaju da je najveći problem Crne Gore što stvarnost uporno odbija da se prilagodi njihovim političkim fantazijama.

Preuzimanje kolumne dozvoljeno uz saglasnost Antene M

Najnovije vijesti u vašem džepu!