Politika
Đokaj: Problem nije u kandidatima, već u načinu izbora; Ponavljanje konkursa za CIK otvara pitanja zakonitosti
Ponavljanje javnih poziva za izbor predsjednika i članova Centralne izborne komisije peti put otvara pitanja zakonitosti i transparentnosti, dok metodologija bodovanja izaziva institucionalni zastoj.

Ponavljanje javnih poziva za izbor predsjednika i članova Centralne izborne komisije (CIK) peti put otvara ozbiljna pitanja zakonitosti, transparentnosti i institucionalne odgovornosti. Dosadašnja praksa bodovanja jedan je od ključnih razloga zbog kojih su prethodni konkursi propali.
Kandidat za predsjednika i člana CIK-a Muhamed Đokaj u dopisu navodi da je posebno problematično pitanje da li je Komisija za sprovođenje izbora predsjednika i članove CIK-a, kroz internu metodologiju i bodovne pragove, izašla van okvira zakonom povjerenih ovlašćenja i time narušila načelo jednakog pristupa javnoj funkciji.
Komisija je prošle sedmice odlučila da ponovo raspiše konkurs za popunu CIK-a, jer kandidati nijesu zadovoljili potrebni prag od 50 bodova. Prema izmjenama Zakona o izboru odbornika i poslanika, Državna izborna komisija treba da se transformiše u CIK.
Đokaj smatra da je teško održiva teza da među svim dosad prijavljenim kandidatima nije bilo nijednog dovoljno kvalitetnog za izbor u CIK. Podsjeća da su se prijavljivali pravnici sa ozbiljnim iskustvom, sudije, tužioci, advokati, državni funkcioneri, predstavnici institucija i nevladinog sektora.
"Zbog toga bi logičniji pravac bio preispitivanje interne metodologije bodovanja i načina njenog sprovođenja, a ne pokretanje složenog postupka izmjene jednog od ključnih izbornih zakona", smatra on.
Đokaj ističe da u stabilnim pravnim sistemima ponavljanje konkursa ove vrste predstavlja izuzetak, a ne pravilo, što otvara pitanje povjerenja u dosadašnji rad komisije.
"Prvo pitanje koje zaslužuje posebnu pažnju jeste izdvajanje predsjednika CIK-a u odnosu na članove u dijelu kriterijuma i načina njihovog vrednovanja", naveo je.
On kaže da komisija ne može internim aktom ili dogovorom svojih članova uvoditi razliku koju zakonodavac nije jasno predvidio.
"Komisija ima pravo da organizuje postupak, sprovede provjeru ispunjenosti uslova i izvrši ocjenu kandidata. Međutim, to ovlašćenje ne znači i pravo da se internom metodologijom stvaraju novi materijalni uslovi, dodatni eliminacioni pragovi ili neodređene kategorije koje nijesu jasno propisane zakonom ili javnim konkursom", objasnio je.
Posebno zabrinjava činjenica da su u dosadašnjim postupcima primjenjivani bodovni pragovi i kriterijumi koji nijesu bili jasno propisani zakonom, niti su kandidatima bili unaprijed poznati na način koji bi obezbijedio pravnu sigurnost i jednakost u postupku.
"Ako bodovni prag postane prepreka za izbor kandidata, onda on po svojoj prirodi ima karakter eliminacionog uslova. A eliminacioni uslov mora imati jasan zakonski osnov, mora biti unaprijed poznat kandidatima i mora biti primijenjen jednako prema svima", naveo je.
U suprotnom se otvara prostor za arbitrarnost, neujednačenu praksu i preširoku diskreciju u odlučivanju, čime se dovode u pitanje načela zakonitosti, pravne sigurnosti, transparentnosti i jednakog pristupa javnoj funkciji.
"Zato se dosadašnja praksa bodovanja može opravdano posmatrati kao jedan od ključnih razloga zbog kojih su prethodni konkursi završavali bez konkretnog rezultata. Umjesto da posluži objektivnoj selekciji, metodologija je u praksi proizvela institucionalni zastoj", ocijenio je.
Đokaj navodi da se postupak završava samo zapisnikom, bez pojedinačnih i dovoljno obrazloženih odluka prema kandidatima, čime se dovodi u pitanje mogućnost djelotvorne pravne zaštite.
Posebno ukazuje na pitanje javnosti rada komisije, podsjećajući da to zakon propisuje.
"Ako je postupak ispitivanja kandidata javan, onda je teško braniti stav da sjednice na kojima se odlučuje o njihovim kandidaturama treba zatvoriti od javnosti. Kad se odlučuje o sastavu CIK-a, javnost nije smetnja postupku, već garancija njegovog integriteta", smatra on.
Đokaj ukazuje i na pitanje stručne utemeljenosti procesa ocjenjivanja.
Kako navodi, komisija procjenjuje profesionalne reference kandidata, njihovo poznavanje izbornog prava i sposobnost za vršenje funkcije predsjednika ili člana CIK-a, što podrazumijeva visok stepen stručnosti, iskustva i pravne odgovornosti članova komisije.
"Onaj ko ocjenjuje kandidate za najvažniji organ za sprovođenje izbora u državi mora i sam raspolagati nesporivim stručnim autoritetom, posebno u oblasti izbornog prava, institucionalne prakse i primjene izbornih standarda", poručio je.
Dodao je da se opravdano postavlja pitanje da li ocjenjivač može na uvjerljiv i pravno održiv način vrednovati stručnost kandidata koji mogu imati jednak ili viši stepen stručne kvalifikovanosti.
"Ako se od kandidata traži visok nivo znanja, iskustva i integriteta u izbornom pravu, onda se isti, pa i viši standard mora očekivati od onih koji ih ocjenjuju", smatra Đokaj.
Članovi Komisije za izbor CIK-a su ministar pravde Bojan Božović, Dragan Koprivica, doc. dr Rajka Đoković, Nikola Rakočević i Srđan Vujović.
Prvi oglas za popunu CIK-a propao je krajem prošle godine, kada je jedini kandidat za predsjednika CIK-a ocijenjen kao neispunjavajući zakonske kriterijume. Drugi konkurs "pao" je krajem februara, treći krajem aprila, a četvrti prošle sedmice, kada nijedan kandidat za članove nije prešao prag od 50 bodova, iako je Boško Nenezić ispunio uslove za predsjednika sa 78 bodova.
"Ako bodovni prag postane prepreka za izbor kandidata, onda on po svojoj prirodi ima karakter eliminacionog uslova. A eliminacioni uslov mora imati jasan zakonski osnov, mora biti unaprijed poznat kandidatima i mora biti primijenjen jednako prema svima", kazao je Đokaj.