De veritas

Teško je na brdovitom Balkanu raspravljati o istinitosti istorijskih, političkih i vjerskih fakata i njihovih bajkovitih tumačenja. Ne moramo mi hiljaditi put raspravljati o velikosrpskim bajkama i lažima, to su bolje od nas uradili znameniti srpski naučnici, književnici i ostali ljudi od uma i integriteta. Ostavimo našim susjedima da u svojoj nacionalnoj intimi obave sopstveno prosvjetljenje, a i mi bi mogli resetovati neke svoje umišljaje. Ja ću se zato uhvatiti prezenta i sagledati ga sa aspekta naših trenutnih političkih, ekonomskih i državotvornih sukobljavanja i uvesti u igru i politički i frojdovski libido naših i njihovih umišljenih i nevaspitanih i neobrazovanih hegemona i pokušati stvoriti prostor za naaaarod u odlučivanju.

Kao prvo ovaj vulgarni i primitivni istorijsko politički dokumentarni filmski uradak je laž i smeće sa svih aspekata. Imperator AV u njemu ne vidi ništa sporno i netačno. I nije istina da on nije učestvovao u njegovom stvaranju. Za petnaestak godina njegove diktature stvaraoci su utrenirani da intuitivno osjećaju njegove misli želje i potrebe, pa i one iz malog mozga. Onaj najvulgarniji dio, ona laž o Cetinjanima i ostalim Crnogorcima kao italijanskim kopiljanima, je terapija za Imperatorov dugogodišnji kompleks iz čuvene afere da mu tata nije tata.

Neću ni pomisliti da uzvraćam porno aluzijama u vezi srpskih dama i Vermaht i Crvenoarmijskih šarmera, ali ću ih potsjetiti na bijedni nedićevsko-ljotićevsko- četnički kurvarluk sa okupatorima i osvajačima. Ovaj film je pokušaj da se skrene pažnja srpske javnosti sa studentskih protesta, sa nečuvene afere o ubistvu mafijaša od strane provladinog mafijaša u prisustvu načelnika policije i dijela Imperatorove porodice u lokalu koji je vlasništvo te porodice. Želja Imperatora je da proizvede uvrede i agresivnost sa naše strane, kako bi on mobilisao Srbiju na rat za odbranu od nas, i time pokušao spriječiti neminovni politički strmopizd koji ga očekuje. Evo sam ka dobri Basara počeo pisati njegovim srpskim jezikom. Čuš strmopizd!

Naravno, nećemo nasjesti na ovu igricu a u slučaju agresorskog ludila izaći ćemo na crtu. Možda samo upotrijebimo Imperatorove metode da mu potabanamo ove njegove fašisoidne medije i vratimo ih u Ćacilend. Nije zgodno da nam djeca čitaju i gledaju ove perverzije i da ih onda nevaspitane i neobrazovane povedemo u EU.

Mislim da i ovaj nevaspitani, prevrtljivi i neobrazovani svetosavski politički bašibozuk koji trenutno vlada u CG, jako negativno utiče na ukupno stanje naše države i počinje da nas vodi ka strmopizdu bez obzira na želju EU da nas inkorporira u svoje redove. Što je glavna mokri san Imperatora. Ovaj bašibozuk će inače destruktivnije djelovati na Karadag od negdašnjeg otomanskog bašibozuka. Teško se kupio otomanski bašibozuk na Karadag jer su znali da se krvavo gine a nema se što opljačkati. A ovaj svetosavski, šklapa i pljačka bez granice a niko ne gine i sve se više množe na vlasti. Sreća da su počeli da se sukobljavaju međusobno inače im se zbog našeg kukavnog otpora kraja ne bi znalo.

Čak su se počeli našim zastavama ogrtati. Biće da slute da Imperator odlazi pa da nam se umile i uvedu pomirenje. Mislim da neće da može. No ko zna? Evo su na panelu Helsinškog odbora povodom 20 godina obnove samostalnosti Milo Đukanović i Filip Vujanović nahvalili Amfilohija ka Crnogorca i intelektualca i duhovnika. A grđe i vulgarnije nas je on opisivao od ovih Imperatorovih u dokumentarnom filmu, i kleo i bručio i na kraju uvalio u svetosavske lance. Da li nas Milo i Filip i dalje drže za budale i pokušavaju sakriti da su prevareni u političkoj trgovini od strane Đeda? Ili su ga nahvalili da ispadne da su svetosavci nama oteli Petroviće i Njegoša, a Milo i Filip njima Amfilohija?

Doduše i svetosavci su se riješili njega prije nego mu četrdesnicu održaše. Ako im je ovo predizborna priča bojim se da će izgubiti. I da iz ovoga prezenta u koji sam se uvalio idemo u perfekat 1918. godine, a ne u futur 2028. u Evropu. Moraćemo preko teških izbornih i političkih bitaka u Evropu, jer ako se vratimo u 1918. traga nam se više neće znati. Nismo mi ka naši preci pa da se možemo dići 2031. ka što su oni 1941. godine. A i ovaj nam je prezent grđi od cirkusa, ovo ni Draško iz Mletaka ne bi umio opisati.

Najnovije vijesti u vašem džepu!