Društvo
Čudo od 10 miliona eura u kešu bez oporezivanja i kontroverze oko teologa Miloša Stojkovića
Pojas Presvete Bogorodice iz Beograda otišao je, ali ostaju neraščišćeni računi i priče o deset miliona evra prikupljenih bez oporezivanja, kao i kontroverze oko teologa Miloša Stojkovića.
Pojas Presvete Bogorodice iz Beograda otišao je, ali ostale su priče, mitovi i legende, kao i neraščišćeni računi u vezi sa novcem prikupljenim tokom masovnih okupljanja oko svetinje.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) navodi da je oko milion i sto hiljada vjernika prošlo pored Pojasa, a da je prosječno svaki hodočasnik ostavio po hiljadu dinara, što ukupno može iznositi oko 10 miliona evra. SPC tvrdi da će sav taj novac biti upućen "mnogostradalnoj braći i sestrama na Kosovu i Metohiji", ali to niko ne može provjeriti, pa ostaje u domenu spekulacija koliko je novca zaista prikupljeno i gdje je završio.
U isto vrijeme, u režimskim medijima pojavila se kontroverza oko teologa Miloša Stojkovića, direktora Narodne biblioteke "Radislav Nikčević" u Jagodini, koji je postao persona non grata nakon što je prošle godine na jednoj žurci javno pokazao svoj odnos prema vlasti i tradiciji. Stojković je poznat po svojim nastupima na Biblionet terevenkama i po viralnom snimku na kojem je u alkoholnom zanosu celivao ruku predsjedniku Vučiću i pio pivo sa prisutnima.
On je izjavio: "Ako znate šta je srpska zdravica, a ja potičem sa Kosova i Metohije, na taj način, dakle, ukrštanjem ruku, kada se napravi časni krst, ukazuje se čast. Naše pravo kao građana Srbije jeste da volimo i bavimo se književnošću i da slušamo Eru Ojdanića, da volimo šajkaču, opanak, krsnu slavu, da o tome pevamo".
Stojković je objasnio i kako se dogodilo "čudo" dolaska Pojasa Presvete Bogorodice u Srbiju, tvrdeći da nije riječ o prijateljstvu između crkava, već o "Svetoj Porodici Vučić", koju vidi kao nastavljača srpske vladarske loze Nemanjića. Prema njegovim riječima, ta porodica je sveta jer pohodi manastire na Svetoj Gori i donosi velike darove, uključujući i milion evra grčkom manastiru Vatopedu.
Nakon ovih izjava uslijedili su demantiji i negiranje da je Stojković ikada bio poverenik manastira Hilandara. Njegova sudbina u režimskim medijima ostaje neizvjesna, a sa odlaskom Pojasa okončano je i "zlatno doba" njegovih javnih nastupa.
Stojković se pravda da su njegove izjave izvučene iz konteksta i zloupotrebljene, ali ističe da nijedno čudo danas ne pada s neba i da sve ima svoju cijenu, naročito u crkvi i politici, koju plaćaju građani Srbije.