Kultura
Čedovi dvori u Baošićima: Paradigma ambicije i bezobzirnosti u razvoju prostora
Velelepni turistički kompleks u Baošićima, poznat kao Hotel “Carine” 5*, simbol je ambicije i umješnosti jednog spretnog, ali i bezobzirnog divelopera, koji je promijenio izgled obale nasipanjem i zasipanjem prostora.
Čedovi velelepni dvori u Baošićima, ako bog da, u kompletu sa velelepnim kupalištem i nezaobilaznim mulom - ONO je spomenik ambiciji i umjesnosti jednog vrlo spretnog, a ujedno i bezobzirnog divelopera.
Prije nego što je Čedomir Popović - zvani Čedo - započeo gradnju turističkog kompleksa koji se vodi kao Hotel “Carine” 5* u Baošićima (Opština Herceg Novi), taj potez zemljišta od magistrale do mora bio je neuređen, ali ne i uneređen.
Google Maps Street View iz jula 2016. pokazuje da je na tom potezu bilo aktivnosti, naročito u središnjem dijelu, gdje se nešto nasipalo i deponovalo, ali je teško precizno odrediti prirodu tih radova samo na osnovu snimaka.
Autor je tada zamišljao da bi taj prostor mogao biti park, mediteranska botanička bašta ili arboretum, što bi predstavljalo ponos za mještane Baošića.
Ključno pitanje koje se nameće jeste hoće li Čedov kompleks, koji je nastao preskakanjem brojnih prepreka, ohrabriti druge divelopere da slijede njegov primjer i dosegnu slične ili veće uspjehe u razvoju prostora, uprkos birokratskim izazovima.
Čedova intervencija u urbanom tkivu Baošića predstavlja paradigmu koja će imati dugoročne posljedice na uređenje prostora, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou.
Čedo je ukazao na nove pravce u građenju u funkciji profita, posebno u oblasti land reclaiming-a, odnosno otimanja prostora od mora nasipanjem i zasipanjem.
Diveloper, u ovom kontekstu, označava investitora ili razvojnu lokomotivu koja stvara prilike za realizaciju investicija, ne nužno ulažući vlastiti novac.
Čedov kompleks u Baošićima je spomenik ambiciji i umješnosti, ali i bezobzirnosti i nesofisticiranosti, naročito u poređenju sa drugim razvojnim projektima u Crnoj Gori poput Portonovog, Luštica Baya i Porto Montenegra.
Jedan od problema kompleksa je saobraćajnica uz obalu koja presijeca ključnu komunikacionu liniju između smještajnih jedinica i kupališta, što može otežati pristup korisnicima.
Broj smještajnih jedinica u kompleksu narastao je sa prvobitnih 632 na 811, što je znatno više u poređenju sa hotelom Hilton u Podgorici koji ima 180 jedinica.
Autor zaključuje da je Čedo pokazao da sistem uređenja prostora u Crnoj Gori praktično ne postoji, te zahvaljuje mu na tome, iako je njegova metoda prekardašila sve granice.