Bruno Rački za TV E: Ne jurim trendove, pjevam ono što volim

Iako sa samo 25 godina, kako kaže, ne može znati šta će publika voljeti, Bruno Rački ostaje vjeran muzici koju sam osjeća i voli.

Oduvijek je pjevao amaterski, prisjeća se Rački, ali je tokom pandemije koronavirusa kupio klavir, počeo da svira i objavljuje snimke na društvenim mrežama. Pozitivne reakcije publike ohrabrile su ga da počne da nastupa u kafićima.

• Prvi poziv da nastupam u Crnoj Gori bio je sa Cetinja. Nastupao sam na MESAP-u, gdje su me ljudi baš posebno ispratili i svidio sam im se. To je bilo prije dvije godine, sada stalno nastupam u Crnoj Gori i baš mi je drago- rekao je Rački.

Ističe da u njegovim pjesmama nema efekata ni uljepšavanja, već da publici uvijek predstavlja sebe onakvim kakav jeste.

• Ja sam isti. Sad kad me vidite na Rabu kako šetam, isti sam takav i u Kotoru na bini, i na bini večeras i svaki dan. Jednostavna osoba, nema šta glumiti. Pjesme koje radim su emotivne, uljepšavaju dan i imaju lijepe teme. Ne pričamo o brzim kolima, o novcu, ni o čemu takvom. Mene samo zanimaju ljubavne teme i neka tematika starinska. To je i moderna tematika, ali nekako teme koje daju nadu za sjutra- poručio je Rački.

Kaže da su ga kroz život vodili dalmatinski korijeni, koje je naslijedio od majke Dalmatinke, koja je pjevala amaterski, ali i djeda, koji je bio operski pjevač u Rijeci.

• Geni su krivi. Nijesam se htio baviti glazbom, odnosno muzikom, ali nekako se to desi. Jako mi je drago bilo kad sam posljednji put bio u Kotoru – pun trg, a dan prije, kad smo stigli u dva ujutru, sačekali su nas ljudi na trgu i pjevali smo s njima. Odmah su me uhvatili Crnogorci. Super ste, svaka čast- istakao je Rački.

Publika ga često poredi sa Oliverom Dragojevićem, ali i Elvisom Prislijem, što mu se, kaže, dešava gotovo svakodnevno.

• Ja uzimam sve najbolje od tih pjevača koji su stvarno napravili svjetske karijere i imaju šta pokazati, tako da ja učim od takvih ljudi, slušam te albume i radim na svojoj muzici. Pjevam i njihove pjesme, naravno, što nije zabranjeno i ne smijemo se toga stidjeti, jer mislim da to nešto što su nam oni dali moramo prigrliti i pjevati. Ja sam zbog toga dobio neku vidljivost sigurno- zaključio je Rački.