Kultura
Borhesov svijet igre, osjećanja i lavirinata
Borhes je stvarao paralelni svijet ispunjen igrom, osjećanjima i imaginacijom, nudeći čitaocima univerzum koji je istovremeno nepoznat i blizak.
U susret 40. godišnjici Borhesove smrti, poznata novinarka i književna prevoditeljka Nada Đermanović piše o njegovom jedinstvenom književnom univerzumu.
Borhes je imao izuzetan smisao za igru i kroz nju je stvarao paralelni svijet koji je bio sasvim opipljiv i konzistentan, uprkos njegovom slepilu. Ilustracije Dučmelića dobro oslikavaju taj borhesovski kosmos, koji upotpunjuje praznine u stvarnom svijetu. Borhesova djela nude ono što nam nedostaje, stvarajući fiktivnu, ali opredmećenu stvarnost lavirinata i bića koja su nam istovremeno nepoznata i bliska.
On nije pisao romane, a svoje priče nije smatrao pravim pričama. Za Borhesa, poezija je bila način izražavanja osjećanja i spoznaja svijeta preplavljenog emocijama. "Misao i osjećanje bili su za njega nerazdvojni", a emocija je bila polazna tačka svega. Nije se oslanjao ni na čulnu spoznaju ni na "čisti razum". Borhes je vjerovao da postoji "munjevita poruka između onog što nam se kaže i onog što je naš afektivni odgovor na to".
Njegova omiljena tema bila je ideja da je život san. "Volim da razmišljam o životu kao o nekom snu... Tako bi i univerzum trebalo da bude samo jedan glagol - glagol sanjati...". Borhes nije vjerovao u slobodu izbora, smatrajući je iluzijom potrebnom za život. "Istorija sveta je knjiga koju neprestano čitamo i pišemo, a u koju i nas upisuju".
O smrti je govorio kao o nadi i "iracionalnoj izvesnosti" da će prestati da postoji. Smrt je za njega nešto posebno, "nešto što nikad ranije nismo osetili" i što se ne može prenijeti riječima.
Borhesovi razgovori često su bili njegovi monolozi, u kojima je sagovornike uvlačio u lavirinte svojih razmišljanja. Ključ njegovog svijeta su igra, osjećanja i imaginacija, bez kojih bi sve bilo ništavno. "Ja nisam izabrao te teme, one su izabrale mene... Vidim dva kraja, znam početak i kraj. To što se događa između dve krajnosti tek treba da otkrijem, izmislim...".
Buenos Aires, grad njegovog djetinjstva, pružao mu je fantastičnu atmosferu za stvaranje imaginarnih lavirinata i bića. Na kraju se vratio u Ženevu, gdje je umro 14. juna 1986. godine, ostavljajući za sobom bogat književni trag i jedinstvenu literarnu sudbinu.