Društvo
Austrougarske represalije u Budvi nakon pada Crne Gore 1916. godine
Nakon kapitulacije Crne Gore u januaru 1916, austrougarske vlasti su u Budvi sprovele oštre mjere protiv onih koji su podržavali crnogorsku vojsku, uključujući zaplijenu imovine i vojne sudove za navodnu veleizdaju.
Poslije kapitulacije Crne Gore u januaru 1916. godine austrougarska vojska ponovo je zauzela budvansko područje i preduzela teške mjere prema svima koji su na bilo koji način podržali crnogorsku vojsku i borili se u sastavu njenih jedinica. Prema naređenju austrougarskih vlasti, pad Lovćena i slom Crne Gore morao je biti proslavljen u Boki Kotorskoj. Naredba je glasila: „Prigodom osvojenja Lovćena održati će se trodnevno okićenje zastavama”.
Mnogim Bokeljima zaplijenjena je imovina zbog dezerterstva i veleizdaje protiv vojne i državne moći 327. vojnog zakona. Iz budvanskog kraja imovina je oduzeta Đuru Zenoviću pok. Save, r. 1842. (Krstac), osuđenom na smrt od strane prijekog suda što je bio guverner u Budvi za vrijeme „crnogorske okupacije”, Petru Popoviću iz Novoselja i Tomu Rađenoviću iz Paštrovića.
Učitelj Ivo Mitrović osuđen je od strane komande ratne luke u Kotoru 3. avgusta 1916. godine zbog zločina protiv državne vojne moći, ali je pomilovan na 12 godina teške tamnice. Učitelj u Reževićima Ivo Popović osuđen je zbog pokušaja dezerterstva i strijeljan.
Represalije su preduzimane naročito protiv porodica čiji su članovi, kao austrougarski državljani, odustupili sa srpskom vojskom i borili se na Solunskom frontu. Jedan broj ljudi interniran je u logore. Jake represalije preduzete su protiv Paštrovića. Uspostavljeni su vojni sudovi u Igalo i Herceg Novom koji su sudili za djela „veleizdaje”. Oni koji su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne uglavnom su zatočeni u Mariborskom zatvoru.
Sedam dobrovoljaca iz ovog kraja koji nisu uspjeli da odstupe sa srpskom vojskom, vojni sud osudio je na smrt i strijeljani su na Španjoli u Herceg Novom: Savo Anđus, Lazar Srzentić, Đuro Zenović, Krsto Vuković, Marko Kaloštro, Niko Pavlović, Milo Mitrović. Njihova imena upisana su na spomeniku kod manastira Savina.
Za vrijeme austrougarske okupacije (1916–1918), zavladalo je teško stanje i oskudica hrane za stanovništvo budvanskog područja, o čemu svjedoče brojne žalbe upravitelja opštine Budva Kotarskom poglavarstvu u Kotoru.