Društvo
Anatomija mržnje: Ko ćuti, taj odobrava
Za Antenu M piše: Vjera Mićović U moru propagandnih uradaka kojima decenijama pokušavaju da revidiraju balkansku istoriju i negiraju crnogorski identitet, rijetko ko je uspio da dotakne takve dubine moralnog i ljudskog posrnuća kao film „Referendum – Izmišl...

U moru propagandnih uradaka kojima decenijama pokušavaju da revidiraju balkansku istoriju i negiraju crnogorski identitet, rijetko ko je uspio da dotakne takve dubine moralnog i ljudskog posrnuća kao film „Referendum – Izmišljena sloboda“, u produkciji Centra za društvenu stabilnost iz Novog Sada, organizacije koju finansira režim Aleksandra Vučića.
Pažljivo pripreman, krcat odabranim falsifikatima i brižljivo biranim uvredama, ovaj „drugačiji pogled na istoriju“ ogoljeni je govor mržnje, sa jasnom namjerom da ponizi i dehumanizuje građane Crne Gore, a posebno Cetinje - simbol crnogorske državnosti i otpora.
Skaredne konstrukcije kao „istorijski fakti“
Iako je cijeli film skandalozan, njegov najogavniji segment jeste prizemno targetiranje žena Cetinja i njihovih potomaka. Posebno poražava činjenica da su autori reciklirali staru fašistoidnu matricu koju je promovisao pravosnažno osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj i njegova radikalska falanga.
Kada „teze“ crpite iz ideološkog gliba ratnih huškača, onda je to nastavak iste politike drugim sredstvima.
Da stvar bude gora, kao „dokaz“ za uličarske insinuacije zloupotrijebljeni su kadrovi iz filma Živka Nikolića. Veliki umjetnik, koji je kroz satiru i filmsku poetiku secirao patrijarhalne deformacije crnogorskog društva, posthumno je pretvoren u propagandni rekvizit. Njegova umjetnost istrgnuta je iz konteksta i pretvorena u vizuelni servis jedne bolesne laži čiji je jedini cilj poniženje hiljada Cetinjanki i Cetinjana.
Mizoginija kao političko oružje
Najprimitivnija propaganda oduvijek je koristila žensko tijelo i seksualnost kao sredstvo političkog obračuna. Kada nemate istorijske, kulturne ni civilizacijske argumente protiv nečije posebnosti, onda posežete za najnižim udarcima — vrijeđanjem majki, sestara i kćeri jednog naroda. Srbi danas prisvajaju našu istoriju, nespretno pokusavaju da ovarišu imena dukljanskih i zetskih vladara, nastojeći da prekriju sopstvene istorijske frustracije i vjekove podaništva, dok se mala Crna Gora tvrdoglavo i skupo izborila za slobodu.
Etiketiranje Cetinja kao mjesta navodnog kolektivnog nemorala nije napad na prošlost, već na sadašnjost. To je pokušaj da se moralno diskredituje grad koji jeste simbol crnogorskog otpora, antifašizma i državnog dostojanstva.
A posebno je to pokušaj ponižavanja žena Cetinja, žena koje su kroz istoriju uvijek bile snažnije od vremena u kojem su živjele. Bastadurki koje su bile kadre da stanu uz rame muškarcima, a nerijetko i ispred njih.
Ovaj film nije slučajno plasiran upravo u vrijeme obilježavanja dvadeset godina obnove crnogorske nezavisnosti. Znalo se da će blistava godišnjica 21. maja probuditi emociju, ponos i osjećaj milenijumskog državnog kontinuiteta. Znalo se i da će upravo to izazvati frustraciju kod onih koji Crnu Goru nikada nijesu prihvatili kao suverenu državu.
Pošto ne mogu izbrisati 21. maj niti promijeniti istorijsku činjenicu da je Crna Gora obnovila svoju nezavisnost, pokušavaju da zatruju kulturni i medijski prostor, da nam posiju prezir, mržnju i osjećaj stida prema sopstvenom identitetu. Autore i njihovog gazdu najviše boli što im, uprkos ogromnom trudu i novcu, Crna Gora izmiče. Opet. Sjetićete se, srpski diktator je još 2017. u intervjuu bečkom Standardu rekao da “Crna Gora neće uci u Evropsku uniju prije drugih”. Čitajte - Srbije. Tako je govorio,jer je znao sta radi, kakvu politiku prema Crnoj Gori vodi i kakve vazale godinama pothranjuje u našem dvorištu.
Ironija je da smo mi danas pred evropskim vratima, a Srbija dalja od te zajednice nego 2017. godine. Njegova autoritarna politika teško podnosi tuđi uspjeh. Još kada je riječ o državi koji smatra istorijskom greškom. Zato ovakvi prizemni napadi nijesu incident i što se budemo vise udaljavali od Vučićevog blata biće sve intenzivniji.
Test za institucije: Ko ćuti, taj odobrava
Vučića i njegove propagandiste i treba ostaviti u njihovom političkom blatu. Oni rade ono što su radili decenijama. Mnogo je važnije ono što se danas događa u Crnoj Gori.
Jer, nije problem kada vas napadaju oni koji hoće da vas potru. Problem je kada vas oni koji bi morali da vas brane — ostave same.
Sloboda govora i umjetnička sloboda jesu temelji svakog demokratskog društva i niko razuman ne traži njihovo gušenje. Ali šovinistički pamfleti nijesu umjetnost, kao što ni najgadnija propaganda prerušena u dokumentarizam nije istorija, kao što ni dezinformacije nijesu novinarstvo.
Zato ovaj slučaj više nije pitanje jednog bezvrijednog filma. Ovo je test za crnogorske institucije, političare i javnost. Jer namjera je jasna - treba mlade generacije navići da odrastaju u atmosferi u kojoj je normalno ismijavati, ponižavati i dehumanizovati čitav jedan narod. Da im se mržnja servira kao „alternativni pogled na istoriju“, a prostakluk kao hrabrost.
Fizijatrica na čelu Ministarstvo kulture i medija, čak i u slučaju da su joj autori ogavnog filma ideološki bliski, ima moralnu obavezu da se jasno i nedvosmisleno odredi prema ovom sadržaju. Crna Gora nije deponija za propagandne splačine i reciklirane velikodržavne frustracije.
Premijer, koji sve što nije “kripto” naziva seoskim temama, morao bi da shvati da mizoginija, šovinizam i sistematsko ponižavanje crnogorskog naroda nijesu lokalna folklorna neprijatnost, već ozbiljan društveni i politički problem. Čeka li to da tema postane “ gradska” kad zakucaju na njegova vrata?
Predsjednik države mogao bi, jednom, da na vrijeme pokaže hrabrost, a ne sa zakašnjenjem.
Ćutanje pred organizovanom mržnjom nije neutralnost, već kukavičluk. I jasan izbor strane. A to se pamti.
Crna Gora je preživjela mnogo ozbiljnije okupacije, sile i nesoje od jednog gadnog pamfleta i njegovih propagandista. Preživjeće i ovaj talas primitivizma I kontinuiranu Vučićevu politiku destabilizacije..
A kada Srbija, jednog dana, bude imala snage za ozbiljno suočavanje sa politikom koju je decenijama proizvodila prema susjedima, moraće da se odredi i prema ovakvim projektima. Zbog sebe same.
Ne zbog Crne Gore. Ova zemlja, kako je njen plameni pjesnik Radovan Zogović pisao, “velika u visine”, opstaće.
Crna Gora jeste nedoder. I, znate, biće vječna.
Najnovije vijesti u vašem džepu!
Jagošu aplauz, političarima "uuuuuu"
Lejleku u podrumu - pakt o grobnici građanske Crne Gore
Devalvacija mantije - Amfilohiju se to nije moglo desiti