21. maja je nastavljeno hiljadugodišnje trajanje Crne Gore

Zaiskrila ljubav od ponosa, malena naša, srcem beskrajno velika, da veća ne možeš biti. Koliko je odvažnosti utkano u ovaj datum, koliko samo ponosa i slave, jer ti jesi da se slaviš. Tvoja muka, tvoj milenijum, tvoja istorija. Crna Goro, kamena lučo naša. Traješ i opstaješ. Uprkos svim nedaćama, svoj muci i patnji, koje se pretovarila preko tvojih nejakih pleća. Cijeli milenijum je iza ovog datuma, od Tuđemila pa do danas. Utkano je u tebi sve ono što se zove ponos. Krvava ti je cijela istorija. Tvoje ime izdiglo se iz pepela, kao feniks u sred vatre, ukazujući svijetu da si gordost. Da si srce junačko u sred krvavog, kamenog Balkana.

Nastala si onda kad je bilo teško, nastala si u vremenu dok mnogi nijesu ni postojali, nastala si kao luča i svjetionik koji obasjava svijet ponosom. Nastala i opstala. Možda prostorom nijesi velika, ali po vremenu koje nosiš u sebi, jesi, beskrajno, jer nijesi geografska odrednica kamena, planina i mora. Ti si zemljo, zavjet predaka. Kamena knjiga koja ukazuje na postojanost kroz vjekove. Kamena knjiga u kojoj su generacije sopstvenu krv ostavljale umjesto mastila, a slobodu kao jedinu svetu riječ, nijesu pristajale nikad da obrišu. Ta se riječ mazala i razmazivala sopstvenom krvlju, ali je uvijek bila postojana i nikad, nikad nije bila obrisana. Nastala si od prkosa, nastala si od borbe za život, dok su mnogi grcali u bogatstvu, svili i kadifi, grcala si u krvi i suzama, ali nikad u lance vezana, nikad na koljena padala. Nastala si od borbe onih, što su okruženi mnogim carstvima i silama pristali da radije časno poginu, nego da život svezani provedu. Zato ovo nije samo istorija nastala kroz ratove, ovo je istorija unutrašnje, herojske borbe čovjeka da sačuva sopstveno dostojanstvo, kad je sve ostalo lako izgubiti.

Crnogorski Vladika, pjesnik i filozof Petar II Petrović Njegoš, napisao je: ''Neka bude što biti ne može..'' Kroz tu jednu rečenicu, stala je sva crnogorska filozofija. Jer je tvoje postojanje kroz vjekove, mnogo puta bilo nemoguće, ali je upravo taj kamen naučio čovjeka da sloboda nema cijenu, da narod smije biti siromašan (da to nije sramota), ali ne smije biti ponižen, ne smije izgbiti dostojantsvo. I kroz sve bitke i bojeve, mnogi izgubiše živote, ali ti zemljo ne izgubi bitku zvanu: ''ČAST''

Ođe planine nijesu odraz prirode, samo. Ođe je svaki proplanak, svaka dolina i kotlina, grobnica. To su zavjeti i nijemi svjedoci vremena. Na tim proplancima, planinama, kotlinama, dolinama majke su ostajale bez sinova, žene bez muževa, đeca bez očeva. Svaka tragedija donosila je istu misao, da je sloboda svetinja, ne nešto što se zauvijek nasljeđuje, za to se iznova bori i ona se iznova i iznova zaslužuje. Na ovom brdovitom Balkanu malo je ko to pitanje slobode osjećao bolje od Crnogoraca, zato što sloboda ođe nije bila poitička parola, već sami način opstanka.

Zato je 21. maj 2006 mnogo više od referenduma. To nije samo datum. To je trenutak kad su se sjenke predaka, od Duklje pa do danas spojile unutar glasova svih onih koji zaokružiše DA. Tog dana nijesu govorili samo građani, nije govorio samo narod, već vjekovi. To nije datum kad je Crna Gora dobila nezavisnost, već datum kad je obnovila sopstvenu nezavisnost i produžila sopstveni nastavak hiljadugodišnjeg trajanja. Zbog svega, ovo je zemlja sa emocijom, jer se ođe čovjek ne vezuje samo za mjesto, za uspomenu, već za pretke, za grobove, za ime, ime crnogorsko koje traje milenijum, jer i kamen ođe ima pamćenje. Svaka je kamena gruda krvlju okapana, za vječnost cijelu.

''Čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem''. To neprijstajanje oblikovalo je našu Crnu Goru kroz cijeli milenijum opstajanja. Nepristajanje na lance, okove, ropstvo, zaborav. Veličina naše zemlje ogleda se u tome što je kroz toliko muke, suza i krvi sačuvala ono što mnogi nijesu, obraz i slobodu. Dvadeset godina obnovljene nezavisnosti nijesu samo političko stranački jubilej, već 20 godina u kojima Crna Gora ponovo stoji uzdignute glave, pod svojim nebom najplavljim, sa svojim imenom, svojom himnom i zastavom, kulturom, tradicijom i beskrajno velikom istorijom. A kada jednog dana nas ne bude više, ostaće Lovćen, ostaće Jadran i more da ljubi njene obale, ostaće kamen da pamti korake. I možda će neka buduća đeca, gledajući crnogorske planine u suton, osjetiti isto ono što su osjećali naši preci. Što smo osjećali i mi.. Da narod koji zna ko je i zašto je stradao kroz vjekove, nikad ne umire.

Jer Crna Gora nije samo zemlja, već rana, vječna rana koja traje i sloboda koja je iznjedrena iz krvi. Vječna da si zemljo najmilija! Zemljo slobode, čojstva i junaštva!

Najnovije vijesti u vašem džepu!

Šavnik svečanom akademijom „Dvije decenije svjetlosti“ obilježio 20 godina nezavisnosti

Pljevlja danas obilježavaju Dan nezavisnosti na Trgu 13. jul

Arhitektonski simboli crnogorske nezavisnosti: 20 godina obnove države nezavisnosti kroz kamen, beton, čelik i institucije

Pljevljak Nešo Ješovnik u čast Dana nezavisnosti pješačio od Minhena do Crne Gore